Postavljeno | December 8, 2011 | Nema komentara

Zašto je zevanje zarazno?
Zanima te ova tema? Postavi pitanje našem stručnjaku
U stručnoj javnosti i dalje ne postoji opšti konsenzus o pravoj funkciji zevanja, a kamoli o fenomenu „zaraznog zevanja“, sa kojim se svakodnevno susrećemo. Italijanski naučnici nude novu zanimljivu teoriju…
Prava funkcija zevanja i dalje je svojevrsna medicinska „pitalica“, mada postoji nekoliko dobro potkovanih mišljenja, od toga da zevanjem „upumpavamo“ dodatnu količinu krvi u mozak, preko toga da zevamo usled nedostatka kiseonika (vazduha) u mozgu, pa sve do nedavno objavljene teorije da zevanjem zapravo rashlađujemo mozak. U svakom slučaju, zevanjem se na neki način borimo protiv pospanosti ili umora.
Ipak, pravu misteriju predstavlja fenomen zaraznosti zevanja – koliko vam se puta desilo da počnete da zevate čim to učini član vaše porodice ili drugi ljudi iz neposredne okoline? Veruje se da je polovina ljudi sklona zevanju čim to počne da radi neko iz njihove neposredne okoline. Neki istraživači veruju da su i pojedine životinje, na primer šimpanze, babuni i psi, takođe skloni „kolektivnom“ zevanju.

Da li je kolektivno zevanje vođeno empatijom?
Nova studija italijanskih naučnika, čiji su rezultati objavljeni u stručnom naučnom časopisu PLoS, kao objašnjenje nudi činjenicu da je čin zevanja povezan sa osećajem empatije prema bliskim ljudima. Istraživači su, naime, zaključili da će vam zevanje najčešće „preneti“ članovi porodice, zatim prijatelji, a ređe poznanici ili nepoznati ljudi.
Ovakav zaključak nagoveštava mogućnost da je, procesom evolucije, fenomen zaraznog zevanja nastao kao odbrambeni mehanizam grupe. Kada su naši preci sedeli pored vatre, oni nisu smeli sebi da dozvole da ne obraćaju pažnju na potencijalne opasnosti. „Zarazno zevanje“ bi mogao da bude evolutivno nasleđe koje im je obezbeđivalo pojačanu pažnju i oprez na nivou grupe, nagonilo ih da se razbude i „prodrmaju“ ili jednostavno pruže emotivnu podršku „stražarima“.
Zanimljivo je da su ranije studije pokazale da autistična deca, koja su po pravilu manje socijalizovana i imaju znatno manje „kapaciteta“ za osećanje empatije prema drugoj deci, manje sklona i fenomenu „kolektivnog zevanja“. Takav zaključak osnažuje teoriju da su „zarazno zevanje“ i empatija u bliskoj vezi.
Istraživači sa Univerziteta u Pizi posmatrali su 109 muškaraca i žena različitih nacionalnosti dok obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti. Posebnu pažnju obratili su na pojavu i intenzitet fenomena koji možemo nazvati „zaraznim zevanjem“. Osim zaključka da je „zaraza“ najčešća među krvnim srodnicima, oni su uvideli i da je razmak između inicijalnog zevanja i „reakcije“ najduži među strancima ili površnim poznanicima, a najkraći u slučaju bliskih osoba.
„Naši rezultati pokazuju da je zarazno zevanje primarno vođeno emotivnom bliskošću između pojedinaca, a ne drugim varijablama, poput pola ili nacionalnosti“, pišu autori studije.
Naravno, njihov rad se ne može smatrati konkretnim naučnim dokazom, ali baca novo svetlo na jedan interesantan fenomen. Bilo da je zarazno zevanje vođeno empatijom ili nekim drugim faktorima, teorija italijanskih naučnika u svakom slučaju zvuči veoma zanimljivo, posebno zbog toga što jednu emocionalnu reakciju stavlja u ravan instiktivnog, refleksnog ponašanja.
Komentari
Morate biti prijavljeni da biste postavljali komentare.
Facebook prijava











